Psalmi 78:1-39

Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih. Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke. Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio. Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj. Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi. Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao, Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu; Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid; I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem; Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj, I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?” Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja. Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu. Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela do sitosti. Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh. I najedoše se i dade im što su željeli. Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem, Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi. Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem. I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga; I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov. Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.