Psalmi 69:1-18

Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do duše. Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju. Iznemogoh vièuæi, promuèe mi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæi Boga. Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim. Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe. Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev! Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje. Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje. Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me. Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo; Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa. O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me. A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje. Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode; Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega. Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me. Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me. Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me.