Psalmi 139
139
1Gospode! ti me kušaš i znaš. 2Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; 3Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. 4Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš. 5Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. 6Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim. 7Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? 8Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. 9Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora: 10I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. 11Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene. 12Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo. 13Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. 14Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro. 15Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. 16Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga. 17Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj! 18Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom. 19Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene. 20Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji. 21Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe? 22Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi. 23Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. 24I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.
Trenutno izabrano:
Psalmi 139: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN