Psalmi 119:57-112

Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje. Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj. Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim. Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje. Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam. U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje. U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje. Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me. Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj. Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem. Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju. Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim. Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih. Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim. Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim. Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra. Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim. Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè. Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš. Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu. Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja. Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim. Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja. Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim. Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam. Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti? Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih. Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone? Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu. Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi. Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih. Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih. Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima, Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji. Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi. Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj. Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš. Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje. Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima. Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka. Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu. Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek. Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima. Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam. Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju. Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio. Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima! Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni. Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj. Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu. Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj. Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me. Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam. Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih. Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu. Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.