Poslovice 7
7
1Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe. 2Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih. 3Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega. 4Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost, 5Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima. 6Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah, 7I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa, 8Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj, 9U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe; 10A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca, 11Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe, 12Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše. 13I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu: 14Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje; 15Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te. 16Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim. 17Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom. 18Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem. 19Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni, 20Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan. 21Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga. 22Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan, 23Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život. 24Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih. 25Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem. 26Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila. 27Kuæa je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne.
Trenutno izabrano:
Poslovice 7: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN