Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža. Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ: Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom, Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega. Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv. Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje. Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran. Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis. Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi. Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta: Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi. Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem: Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci. Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla. Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti: Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba, Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju. Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca: Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu; Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu