Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha. Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo. Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba. Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se. Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve. Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat. Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega. Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima. Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska. Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro. Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga. Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek. Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost. Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo. Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan. Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo. Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati. Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah. Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje. Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice. Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo. Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo. Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom. Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku.