Poslovice 21:1-16

Srce je carevo u ruci Gospodu kao potoci vodeni; kuda god hoæe, savija ga. Svaki se put èovjeku èini prav, ali Gospod ispituje srca. Da se èini pravda i sud, milije je Gospodu nego žrtva. Ponosite oèi i naduto srce i oranje bezbožnièko grijeh je. Misli vrijedna èovjeka donose obilje, a svakoga nagla siromaštvo. Blago sabrano jezikom lažljivijem taština je koja prolazi meðu one koji traže smrt. Grabež bezbožnijeh odnijeæe ih, jer ne htješe èiniti što je pravo. Èiji je put kriv, on je tuð; a ko je èist, njegovo je djelo pravo. Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. Duša bezbožnikova želi zlo, ni prijatelj njegov ne nalazi milosti u njega. Kad potsmjevaè biva karan, ludi mudra; i kad se mudri pouèava, prima znanje. Uèi se pravednik od kuæe bezbožnikove, kad se bezbožnici obaraju u zlo. Ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga, vikaæe i sam, ali neæe biti uslišen. Dar u tajnosti utišava gnjev, i poklon u njedrima žestoku srdnju. Radost je pravedniku èiniti što je pravo, a strah onima koji èine bezakonje. Èovjek koji zaðe s puta mudrosti poèinuæe u zboru mrtvijeh.