Poslovice 14:19-35

Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro. U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje. Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište. Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh. U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se. Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima. Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.