Filipljanima 2
2
1Ako ima dakle koje pouèenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost, 2Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedinodušni i jedinomisleni: 3Ništa ne èinite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošæu èinite jedan drugoga veæeg od sebe. 4Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh. 5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu, 6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; 7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek, 8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. 9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. 10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; 11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca. 12Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo veæma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem. 13Jer je Bog što èini u vama da hoæete i uèinite kao što mu je ugodno. 14Sve èinite bez vike i premišljanja, 15Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu, 16Pridržavajuæi rijeè života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trèanje i trud. 17No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima. 18Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni. 19A nadam se u Gospoda Isusa da æu skoro poslati k vama Timotija, da se i ja razveselim razabravši kako ste vi. 20Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas. 21Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa. 22A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanðelju. 23Njega dakle nadam se da æu poslati odmah kako razberem šta je za mene. 24A nadam se u Gospoda da æu i sam skoro doæi k vama. 25Ali naðoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagaèa i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe; 26Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste èuli da je bolovao. 27Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne doðe žalost na žalost. 28Zato ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da olakša malo. 29Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte; 30Jer za djelo Hristovo doðe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam.
Trenutno izabrano:
Filipljanima 2: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN