Marku 5:25-43

I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili, Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove. Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina? I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene? I on se obziraše da vidi onu koja to uèini. A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu. A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje. Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja? A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj. I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki. I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka. I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani. I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: podajte joj nek jede.