Marku 4:3-34

Slušajte: evo iziðe sijaè da sije. I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ga. A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah iznièe; jer ne bijaše u dubinu zemlje: A kad obasja sunce, uvenu, i buduæi da nemaše korijena, usahnu. I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda. I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto. I reèe: ko ima uši da èuje neka èuje. A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu prièu. I reèe im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u prièama biva; Da oèima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi. I reèe im: zar ne razumijete ove prièe? A kako æete sve prièe razumjeti? Sijaè rijeè sije. A ono su kraj puta, gdje se sije rijeè i kad je èuju odmah doðe sotona i otme rijeè posijanu u srcima njihovijem. Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad èuju rijeè odmah je prime s radošæu; Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju rijeèi radi, odmah se sablazne. A ono su što se u trnju sije koji slušaju rijeè, Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uðu i zaguše rijeè, i bez roda ostane. A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju rijeè i primaju, i donose rod po trideset i po šeset i po sto. I govoraše im: eda li se svijeæa užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne? Jer nema ništa tajno što neæe biti javno; niti ima što sakriveno što neæe iziæi na vidjelo. Ako ima ko uši da èuje neka èuje. I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate. Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju; I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on. Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva. I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati? Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji; A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti. I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati. A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Marku 4:3-34