Marku 4:21-34

I govoraše im: eda li se svijeæa užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne? Jer nema ništa tajno što neæe biti javno; niti ima što sakriveno što neæe iziæi na vidjelo. Ako ima ko uši da èuje neka èuje. I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate. Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju; I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on. Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva. I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati? Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji; A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti. I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati. A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve.