Marku 3
3
1I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom. 2I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. 3I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu. 4I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu. 5I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga. 6I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili. 7A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje; 8I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu. 9I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje. 10Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu. 11I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij. 12I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu. 13I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu. 14I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, 15I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole: 16Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; 17I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi; 18I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, 19I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade. 20I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti. 21I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe. 22A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole. 23I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti? 24I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono; 25I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj; 26I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti. 27Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti. 28Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila: 29A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu. 30Jer govorahu: u njemu je neèisti duh. 31I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu. 32I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te. 33I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja? 34I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja. 35Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.
Trenutno izabrano:
Marku 3: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
