Marku 14:32-52

I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti? Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima. Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina. I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi. I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga. A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga. A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše. I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa. A on ostavivši platno go pobježe od njih.