Marku 11:12-24

I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje. I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama. I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi. I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu. I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj. I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada. I ujutru prolazeæi vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. I opomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se. I odgovarajuæi Isus reèe im: Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe. Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam.