Mateju 9:8-38

A ljudi videæi èudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima. I odlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i s uèenicima njegovijem. I vidjevši to fariseji govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima uèitelj vaš jede i pije? A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Nego idite i nauèite se šta znaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje. Tada pristupiše k njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a uèenici tvoji ne poste? A Isus reèe im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego æe doæi vrijeme kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti. Jer niko ne meæe nove zakrpe na staru haljinu; jer æe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æe rupa biti. Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inaèe mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se saèuva. Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe. I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi. I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu. A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa. I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka. I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj. A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov! A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode. Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude. I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna. A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj. Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna. I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju. A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole. I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. A gledajuæi ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira. Tada reèe uèenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo. Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.