Mateju 26:17-46

A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem. I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu. A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom. I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me. I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode? A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati. Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza. I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi; Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha. Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega. I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se. A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti. Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše. Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu. I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti. Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom. I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom? Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo. Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja. I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale. I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi. Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika. Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.