Mateju 23:1-39

Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji. Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine. Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate. A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima. I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama, I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi! A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos. A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga. Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe. Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je. Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je. Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti? Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj. I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i ono ne ostavljati. Voði slijepi koji ocjeðujete komarca a kamilu proždirete. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što èistite spolja èašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde. Fariseju slijepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjelu da budu i spolja èiste. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh i svake neèistote. Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika, I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka. Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke. I vi dopunite mjeru otaca svojijeh. Zmije, porodi aspidini! kako æete pobjeæi od presude u oganj pakleni? Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada, Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom. Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste! Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta. Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.