Mateju 20:1-16

Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. I primivši vikahu na gospodara Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.