Mateju 14:1-36

U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu; I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa. Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega. Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati. I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka. A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište. A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati. I posla te posjekoše Jovana u tamnici. I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj. I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše. I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova. I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove. A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. A on reèe: donesite mi ih ovamo. I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh. A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece. I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod. I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam. A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar. A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru. I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše. A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se. A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi. A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu. No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj! I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja? I kad uðoše u laðu, presta vjetar. A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij. I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku. I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.