Luki 7:1-10

A kad svrši sve rijeèi svoje pred narodom, doðe u Kapernaum. U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. A kad èu za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleæi ga da bi došao da mu iscijeli slugu. A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreæi: dostojan je da mu to uèiniš; Jer ljubi narod naš, i naèini nam zbornicu. A Isus iðaše s njima. I kad veæ bijahu blizu kuæe, posla kapetan k njemu prijatelje govoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uðeš pod moju strehu; Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem, nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. A kad to èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iðaše za njim reèe: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. I vrativši se poslani naðoše bolesnoga slugu zdrava.