Luki 22:39-48

I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi. A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast. I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga. I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti, I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast. Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Luki 22:39-48