U to vrijeme pak iziðe zapovijest od æesara Avgusta da se prepiše sav svijet. Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom. I poðoše svi da se prepišu svaki u svoj grad. Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna. I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi. I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici. I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega. I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo. I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima. I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja. I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod. I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima. A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete. I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri. A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu. I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano. I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda, Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;) I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa. I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu. I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju, I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe: Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj; Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda, Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega. I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca. I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega, I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama. I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu.