Luki 18:18-43

I zapita ga jedan knez govoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim da naslijedim život vjeèni? A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju. A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom. A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat. A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti? A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe. A Petar reèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo. A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega, Koji neæe primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vjeèni. Uze pak dvanaestoricu i reèe im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za sina èovjeèijega. Jer æe ga predati neznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæe ga, i popljuvaæe ga, I biæe ga, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe. I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza. A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi. A kad èu narod gdje prolazi zapita: šta je to? I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi. I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! pomiluj me. I prijeæahu mu oni što iðahu naprijed da uæuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me. I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga Govoreæi: šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! da progledam. A Isus reèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.