Luki 12
12
1Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poèe najprije govoriti uèenicima svojijem: èuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje. 2Jer ništa nije sakriveno što se neæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati; 3Jer što u mraku rekoste, èuæe se na vidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima, propovijedaæe se na krovovima. 4Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više uèiniti. 5Nego æu vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao; da, kažem vam, onoga se bojte. 6Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. 7A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. 8Nego vam kažem: koji god prizna mene pred ljudima priznaæe i sin èovjeèij njega pred anðelima Božijim; 9A koji se odreèe mene pred ljudima njega æe se odreæi pred anðelima Božijim. 10I svaki koji reèe rijeè na sina èovjeèijega oprostiæe mu se, a koji huli na svetoga Duha neæe mu se oprostiti. 11A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako æete ili šta odgovoriti, ili šta æete kazati; 12Jer æe vas sveti Duh nauèiti u onaj èas šta treba reæi. 13Reèe mu pak neki iz naroda: uèitelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje. 14A on mu reèe: èovjeèe! ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama? 15A njima reèe: gledajte i èuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onijem što je suviše bogat. 16Kaza im pak prièu govoreæi: u jednoga bogatog èovjeka rodi njiva. 17I mišljaše u sebi govoreæi: šta æu èiniti? nemam u što sabrati svoje ljetine. 18I reèe: evo ovo æu èiniti: pokvariæu žitnice svoje i naèiniæu veæe; i ondje æu sabrati sva svoja žita i dobro svoje; 19I kazaæu duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; poèivaj, jedi, pij, veseli se. 20A Bog njemu reèe: bezumnièe! ovu noæ uzeæe dušu tvoju od tebe; a što si pripravio èije æe biti? 21Tako biva onome koji sebi teèe blago a ne bogati se u Boga. 22A uèenicima svojijem reèe: zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta æete jesti; ni tijelom u što æete se obuæi: 23Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela. 24Pogledajte gavrane kako ne siju, ni žanju, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica? 25A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? 26A kad ni najmanje što ne možete, zašto se brinete za ostalo? 27Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuèe se kao jedan od njih. 28A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva, akamoli vas, malovjerni! 29I vi ne ištite šta æete jesti ili šta æete piti, i ne brinite se; 30Jer ovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; a otac vaš zna da vama treba ovo. 31Nego ištite carstva Božijega, i ovo æe vam se sve dodati. 32Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo. 33Prodajite što imate i dajite milostinju; naèinite sebi torbe koje neæe ovetšati, haznu koja se nikad neæe isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikuèuje niti moljac jede. 34Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srce vaše. 35Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeæe zapaljene; 36I vi kao ljudi koji èekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako doðe i kucne. 37Blago onijem slugama koje naðe gospodar kad doðe a oni straže. Zaista vam kažem da æe se zapregnuti, i posadiæe ih, i pristupiæe te æe im služiti. 38I ako doðe u drugu stražu, i u treæu stražu doðe, i naðe ih tako, blago onijem slugama. 39Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koji æe èas doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. 40I vi dakle budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. 41A Petar mu reèe: Gospode! govoriš li nama ovu prièu ili svima? 42A Gospod reèe: ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad èeljadi svojom da im daje hranu na obrok? 43Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako. 44Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviæe ga. 45Ako li reèe sluga u srcu svojemu: neæe moj gospodar još zadugo doæi; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; 46Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli, i rasjeæi æe ga, i dijel njegov metnuæe s nevjernima. 47A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega, i nije se pripravio, niti uèinio po volji njegovoj, biæe vrlo bijen; 48A koji ne zna pa zasluži boj, biæe malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo æe se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše æe iskati od njega. 49Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se veæ zapalio! 50Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši! 51Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor. 52Jer æe otsele pet u jednoj kuæi biti razdijeljeni, ustaæe tri na dva, i dva na tri. 53Ustaæe otac na sina i sin na oca; mati na kæer i kæi na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju. 54A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biæe dažd; i biva tako. 55I kad vidite jug gdje duva kažete: biæe vruæina; i biva. 56Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati, a vremena ovoga kako ne poznajete? 57Zašto pak i sami od sebe ne sudite pravedno? 58Jer kad ideš sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu. 59Kažem ti: neæeš odande iziæi dok ne daš i pošljednjega dinara.
Trenutno izabrano:
Luki 12: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
