Joil 1:1-20

Rijeè Gospodnja koja doðe Joilu sinu Fatuilovu. Èujte, starci; slušajte, svi stanovnici zemaljski; je li ovako što bilo za vašega vremena ili za vremena vaših otaca? Pripovijedajte to sinovima svojim, i sinovi vaši svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjemu koljenu. Što osta iza gusjenice izjede skakavac, i što osta iza skakavca izjede hrušt, i što osta iza hrušta izjede crv. Otrijeznite se, pijanice, i plaèite; i ridajte svi koji pijete vino, za novijem vinom, jer se ote iz usta vaših. Jer doðe na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice. Potr vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvijem ih oguli i pobaca, te im se grane bijele. Ridaj kao mladica opasana kostrijeæu za mužem mladosti svoje. Nesta dara i naljeva iz doma Gospodnjega; tuže sveštenici, sluge Gospodnje. Opustje polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja. Stidite se ratari, ridajte vinogradari, pšenice radi i jeèma radi, jer propade žetva na njivi; Loza posahnu i smokva uvenu; šipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnuše, jer nesta radosti izmeðu sinova ljudskih. Opašite se i plaèite sveštenici; ridajte koji služite oltaru, doðite, noæujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev. Naredite post, oglasite praznik, skupite starješine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svojega, i vapijte ka Gospodu: Jaoh dana! jer je blizu dan Gospodnji, i doæi æe kao pogibao od svemoguæega. Nije li nestalo hrane ispred oèiju naših, radosti i veselja iz doma Boga našega? Sjeme istruhnu pod grudama svojim, puste su žitnice, razvaljene spreme, jer posahnu žito. Kako uzdiše stoka! kako su se smela goveda! jer nemaju paše; i ovce ginu. K tebi, Gospode, vièem, jer oganj sažeže paše u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju. I zvijerje poljsko pogleda za tobom, jer usahnuše potoci vodeni i oganj sažeže paše u pustinji.