Jov 5:5-27

Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo. Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe. Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis. Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju, Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja; Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja; Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju; Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa; Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara; Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi. On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga. Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja. Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega. Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju. Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi. U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa. Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe. Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga. Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom. I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti. Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji. Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme. Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij.