Jovanu 6:1-35

Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade. I za njim iðaše mnoštvo naroda, jer viðahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima. A Isus iziðe na goru, i ondje sjeðaše s uèenicima svojijem. A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski. Podignuvši dakle Isus oèi, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reèe Filipu: gdje æemo kupiti hljeba da ovi jedu? A ovo govoraše kušajuæi ga, jer sam znadijaše šta æe èiniti. Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne. Reèe mu jedan od uèenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra: Ovdje ima jedno momèe koje ima pet hljebova jeèmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet! A Isus reèe: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada. A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade uèenicima, a uèenici onima koji bijahu posaðeni; tako i od riba koliko htješe. I kad se nasitiše, reèe uèenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne. I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova jeèmenijeh što preteèe iza onijeh što su jeli. A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet. A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam. A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more, I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima. A more se podizaše od velikoga vjetra. Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se. A on im reèe: ja sam; ne bojte se. Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu. Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše, A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu, Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa. I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo? Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog. A oni mu rekoše: šta æemo èiniti da radimo djela Božija? Odgovori Isus i reèe im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla. A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti? Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu. Tada im reèe Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba; Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb. A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti.