Jovanu 4:1-42

Kad razumje dakle Gospod da su èuli fariseji da Isus više uèenika dobija i kršæava nego Jovan Isus pak sam ne kršæavaše nego uèenici njegovi Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju. A valjalo mu je proæi kroz Samariju. Tako doðe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu. A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata. Doðe žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus: daj mi da pijem. Jer uèenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.) Reèe mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima. Odgovori Isus i reèe joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu. Reèe mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu? Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti; A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni. Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu. Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo. Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža; Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala. Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok. Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti. Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja. Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca. Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole. Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve. Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim. I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom? A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima: Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos? Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu. A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi. A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede? A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao. Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu. I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje; Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje. Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste. I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila. Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana. I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu. A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.