Jovanu 11:1-16

Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo? Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.