Jovanu 10
10
1Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk; 2A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama: 3Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih; 4I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. 5A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega. 6Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza. 7Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. 8Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše. 9Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi. 10Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. 11Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, 12A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; 13A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. 15Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. 16I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir. 17Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. 18Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega. 19Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi. 20Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate? 21Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati? 22A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima. 23I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu. 24A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno. 25Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me. 26Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah. 27Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu. 28I ja æu im dati život vjeèni, i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe oteti iz ruke moje. 29Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega. 30Ja i otac jedno smo. 31A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju. 32Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me? 33Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog. 34Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste? 35Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti; 36Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij? 37Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi. 38Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu. 39Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku. 40I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje. 41I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe. 42I mnogi vjerovaše ga ondje.
Trenutno izabrano:
Jovanu 10: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
