Jakovljeva 1:2-15

Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti, Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje; A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane. Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se; Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu. Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga. Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem. A poniženi brat neka se hvali visinom svojom; A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni. Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti. Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube. Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga; Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami. Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt.