Jevrejima 10
10
1Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. 2Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste; 3Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe. 4Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha. 5Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. 6Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni. 7Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože. 8I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; 9Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. 10Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom. 11I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha. 12A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, 13Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima. 14Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni. 15A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano: 16Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih; 17I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. 18A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe. 19Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem, 20Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem, 21I sveštenika velikoga nad domom Božijim: 22Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom èistom; 23Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obeæao; 24I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima, 25Ne ostavljajuæi skupštine svoje, kao što neki imaju obièaj, nego jedan drugoga svjetujuæi, i toliko veæma koliko vidite da se približuje dan sudni. 26Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe; 27Nego strašno èekanje suda, i revnost ognja koji æe da pojede one koji se suprote. 28Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka. 29Koliko mislite da æe gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži? 30Jer znamo onoga koji reèe: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod æe suditi narodu svojemu. 31Strašno je upasti u ruke Boga živoga. 32Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste, 33Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako. 34Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošæu da se razgrabi vaše imanje, znajuæi da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima. 35Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu. 36Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje. 37Jer još malo, vrlo malo, pak æe doæi onaj koji treba da doðe i neæe odocniti. 38A pravednik življeæe od vjere; ako li otstupi neæe biti po volji moje duše. 39A mi, braæo, nijesmo od onijeh koji otstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše.
Trenutno izabrano:
Jevrejima 10: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN