Jevrejima 10:1-22

Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste; Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe. Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha. Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni. Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože. I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom. I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha. A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima. Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni. A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano: Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih; I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe. Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem, Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem, I sveštenika velikoga nad domom Božijim: Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom èistom