Postanak 8:6-17

A poslije èetrdeset dana otvori Noje prozor na kovèegu, koji bješe naèinio; I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji. Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje. A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovèeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovèeg. I poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovèega. I pred veèe vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje. Ali poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati. Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovèegu, i ugleda zemlju suhu. A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha. Tada reèe Bog Noju govoreæi: Izidi iz kovèega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom; Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziðu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.