Postanak 39:7-15

I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reèe: lezi sa mnom. A on ne htje, nego reèe ženi gospodara svojega: eto gospodar moj ne razbira ni za što što je u kuæi, nego što god ima dade meni u ruke. Ni sam nije veæi od mene u ovoj kuæi, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; pa kako bih uèinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio? I ona govoraše take rijeèi Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje. A jedan dan kad doðe Josif u kuæu da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kuæi, Ona ga uhvati za haljinu govoreæi: lezi sa mnom. Ali on ostaviv joj u rukama haljinu svoju pobježe i otide. A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe, Viknu èeljad svoju, i reèe im govoreæi: gledajte, doveo nam je èovjeka Jevrejina da nas sramoti; doðe k meni da legne sa mnom, a ja povikah iza glasa; A on kad èu gdje vièem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Postanak 39:7-15