Postanak 31:1-12

A Jakov èu gdje sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što bješe našega oca, i od onoga što bješe našega oca steèe sve ovo blago. I vidje Jakov gdje lice Lavanovo nije prema njemu kao prije. I Gospod reèe Jakovu: vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja æu biti s tobom. I poslav Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svojemu. I reèe im: vidim gdje lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa mnom. I vi znate da sam služio ocu vašemu kako sam god mogao; A otac me je vaš varao i mijenjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti; Kad on reèe: što bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reèe: s biljegom što bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s biljegom. Tako Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni; Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oèi svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim. A anðeo Gospodnji reèe mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: evo me. A on reèe: podigni sad oèi svoje i gledaj, ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti èini Lavan.