Postanak 22:11-24

Ali anðeo Gospodnji viknu ga s neba, i reèe: Avrame! Avrame! A on reèe: evo me. A anðeo reèe: ne diži ruke svoje na dijete, i ne èini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi. I Avram podigavši oèi svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u èesti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mjesto sina svojega. I nazva Avram ono mjesto: Gospod æe se postarati. Zato se i danas kaže: na brdu, gdje æe se Gospod postarati. I anðeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama. I reèe: sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako uèinio, i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, Zaista æu te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediæe sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih. I blagosloviæe se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj. Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram življaše u Virsaveji. Poslije toga javiše Avramu govoreæi: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru: Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Avramova, I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila. A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu. A inoèa njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Postanak 22:11-24