Dela apostolska 27:1-38

I kao što bi odreðeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od æesareve èete. A kad uðosmo u laðu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maæedonac iz Soluna. I drugi dan doðosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju. I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni. I preplovivši puèinu Kilikijsku i Pamfilijsku doðosmo u Miru Likijsku. I ondje našavši kapetan laðu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju. I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone. I jedva se vozeæi pored kraja, doðosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja. A pošto proðe mnogo vremena, i veæ plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post veæ bješe prošao, svjetovaše Pavle Govoreæi im: ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i laðe nego i duša našijeh. Ali kapetan posluša veæma kormanoša i gospodara od laðe negoli Pavlove rijeèi. A ne buduæi pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doæi do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu. I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita. Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon. A kad se laða ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas. A kad proðosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati èamac, Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo. A kad nam veoma dosaðivaše bura sjutradan izbacivahu tovare. I u treæi dan svojima rukama izbacismo alat laðarski. A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da æemo se izbaviti. I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reèe: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete. I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neæe propasti osim laðe; Jer u ovu noæ stade preda me anðeo Boga kojega sam ja i kome služim, Govoreæi: ne boj se, Pavle! valja ti doæi pred æesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom. Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da æe tako biti kao što mi bi reèeno. Ali valja nam doæi na jedno ostrvo. A kad bi èetrnaesta noæ, i mi se u ponoæi plavljasmo po Adrijanskoj puèini, pomisliše laðari da se približuju k nekakvoj zemlji. I izmjerivši dubinu naðoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i naðoše petnaest hvati. Onda bojeæi se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja laðe èetiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane. A kad laðari gledahu da pobjegnu iz laðe, i spustiše èamac u more izgovarajuæi se kao da hoæe s prednjega kraja da spuste lengere, Reèe Pavle kapetanu i vojnicima: ako ovi ne ostanu u laði, vi ne možete živi ostati. Tada vojnici odrezaše uža na èamcu i pustiše ga te pade. A kad šæaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreæi: èetrnaesti je dan danas kako èekate i ne jeduæi živite ništa ne okusivši. Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave neæe otpasti. I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti. Onda se svi razveselivši i oni jedoše. A u laði bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest. I nasitivši se jela, oblakšaše laðu izbacivši pšenicu u more.