Dela apostolska 16:19-40

A kad vidješe njezini gospodari da iziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima. I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu, I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani. I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju. I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva. Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade. A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu. A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji. A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje. A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili; I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem? A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj. I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu. I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah. I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga. A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka. A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom. A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas. A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani; I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada. A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše.