Jer znamo da kad se zemaljska naša kuæa tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuæu nerukotvorenu, vjeènu na nebesima. Jer za tijem uzdišemo, želeæi obuæi se u svoj nebeski stan. I da se obuèeni, ne goli naðemo! Jer buduæi u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer neæemo da se svuèemo, nego da se preobuèemo, da život proždere smrtno. A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha. Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda. Jer po vjeri živimo a ne po gledanju. Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otiæi od tijela, i iæi ka Gospodu. Zato se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu èinio, ili dobro ili zlo; Znajuæi dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati. Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu. Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo. Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe. Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse.