2 Korinæanima 11
11
1O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me. 2Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku èistu izvedem pred Hrista. 3Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. 4Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanðelje koje ne primiste, dobro biste potrpljeli. 5Jer mislim da ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola. 6Jer ako sam i prostak u rijeèi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati meðu vama. 7Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanðelje propovjedih. 8Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome. 9Jer moju sirotinju potpuniše braæa koja doðoše iz Maæedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaæu. 10Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neæe uzeti od mene u Ahajskijem krajevima. 11Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što èinim i èiniæu, 12Da otsijeèem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome èim se hvale našli se kao i mi. 13Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove. 14I nije èudo, jer se sam sotona pretvara u anðela svijetla. 15Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima æe svršetak biti po djelima njihovijem. 16Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim. 17A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale. 18Buduæi da se mnogi hvale po tijelu, i ja æu da se hvalim. 19Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri. 20Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko velièa. 21Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan po bezumlju govorim i ja sam slobodan. 22Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avraamovo? i ja sam; 23Jesu li sluge Hristove? ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; 24Od Jevreja primio sam pet puta èetrdeset manje jedan udarac; 25Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se laða sa mnom razbijala, noæ i dan proveo sam u dubini morskoj. 26Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu meðu lažnom braæom; 27U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeði, u mnogom pošæenju, u zimi i golotinji; 28Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve. 29Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim? 30Ako mi se valja hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti. 31Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem. 32U Damasku neznabožaèki knez cara Arete èuvaše grad Damask i šæaše da me uhvati; i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku.
Trenutno izabrano:
2 Korinæanima 11: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN