1 Korinæanima 15
15
1Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, 2Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste. 3Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, 4I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu, 5I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; 6A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; 7A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; 8A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu. 9Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju. 10Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom. 11Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste. 12A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki meðu vama da nema vaskrsenija mrtvijeh? 13I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. 14A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša. 15A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedoèimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. 16Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. 17A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem. 18Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše. 19I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesreæniji smo od sviju ljudi. 20Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe. 21Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh. 22Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti. 23Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku; 24Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. 25Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje. 26A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt. 27Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve. 28A kad mu sve pokori, onda æe se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu. 29Šta dakle èine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaèno ne ustaju, što se i kršæavaju mrtvijeh radi? 30I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki èas? 31Svaki dan umirem, tako mi, braæo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu. 32Jer ako sam se po èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti. 33Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre obièaje. 34Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem. 35Ali æe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i u kakom æe tijelu doæi? 36Bezumnièe! ti što siješ neæe oživljeti ako ne umre. 37I što siješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golo zrno, bilo pšenièno ili drugo kako. 38A Bog mu daje tijelo kako hoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo. 39Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptièije. 40I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. 41Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. 42Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; 43Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili; 44Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno. 45Tako je i pisano: prvi èovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje. 46Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno. 47Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba. 48Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski. 49I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga. 50A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje. 51Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti, 52Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. 54A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt. 55Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? 56A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. 57A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. 58Zato, braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajuæi da trud vaš nije uzalud pred Gospodom.
Trenutno izabrano:
1 Korinæanima 15: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN