1. Dnevnika 16
16
1I kad donesoše kovèeg Božji, namjestiše ga usred šatora, koji mu razape David; i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Bogom. 2Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne, blagoslovi narod u ime Gospodnje. 3I razdade svijem Izrailjcima, i ljudima i ženama, svakom po jedan hljeb i komad mesa i vrè vina. 4Potom postavi pred kovèegom Gospodnjim sluge izmeðu Levita da pominju i slave i hvale Gospoda Boga Izrailjeva: 5Asafa poglavara, a drugoga za njim Zahariju, i Jeila i Semiramota i Jehila i Matatiju i Elijava i Venaju i Ovid-Edoma; i Jeilo udaraše u psaltire i gusle, a Asaf u kimvale, 6A Venaja i Jazilo sveštenici bijahu jednako s trubama pred kovèegom zavjeta Gospodnjega. 7U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braæa njegova: 8Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. 9Pjevajte mu, slavite ga, kazujte sva èudesa njegova. 10Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. 11Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka. 12Pamtite èudesa njegova, koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. 13Sjeme Izrailjevo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. 14On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. 15Pamtite uvijek zavjet njegov, rijeè koju je dao na tisuæu koljena. 16Što je zavjetovao Avramu i za što se kleo Isaku, 17To je postavio Jakovu za zakon i Izrailju za zavjet vjeèni, 18Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio. 19Tada vas još bijaše malo na broj, bijaše vas malo, i bijaste došljaci. 20Iðahu od naroda do naroda, i iz jednoga carstva k drugomu plemenu. 21Ne dade nikomu da im naudi, i karaše za njih careve: 22Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla. 23Pjevaj Gospodu, sva zemljo! javljajte od dana na dan spasenje njegovo. 24Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. 25Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svijeh bogova. 26Jer su svi bogovi u naroda ništa; a Gospod je nebesa stvorio. 27Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u stanu njegovu. 28Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. 29Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu, nosite dare i idite preda nj, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. 30Strepi pred njim, sva zemljo; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti. 31Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; i neka govore po narodima: Gospod caruje. 32Neka pljeska more i što je u njemu; neka skaèe polje i sve što je na njemu. 33Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, jer ide da sudi zemlji. 34Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 35I recite: spasi nas, Bože spasenja našega, i skupi nas i izbavi nas od naroda da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom. 36Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka. Tada sav narod reèe: amin; i hvališe Gospoda. 37I ostavi ondje pred kovèegom zavjeta Gospodnjega Asafa i braæu njegovu da služe pred kovèegom bez prestanka kao što treba od dana na dan, 38I Ovid-Edoma i braæu njegovu, šezdeset i osam, Ovid-Edoma sina Jedutunova i Osu, da budu vratari; 39A Sadoka sveštenika i braæu njegovu sveštenike pred šatorom Gospodnjim na visini u Gavaonu, 40Da prinose žrtve paljenice Gospodu na oltaru za žrtve paljenice bez prestanka jutrom i veèerom, i da èine sve što je napisano u zakonu Gospodnjem što je zapovjedio Izrailju, 41I s njima Emana i Jedutuna i druge izabrane, koji biše poimence imenovani da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, 42S njima Emana i Jedutuna, da trube u trube i udaraju u kimvale i u druge sprave muzièke Bogu; a sinove Jedutunove da budu vratari. 43Potom se razide sav narod, svak svojoj kuæi, a David se vrati da blagoslovi dom svoj.
Trenutno izabrano:
1. Dnevnika 16: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN