Pesma nad pesmama 6:4-12

Lepa si, voljena moja, kao Tersa ljupka i kao Jerusalim, strahovita kao vojska s barjacima. Oči svoje s mene skreni jer me zaluđuju, a kosa ti je poput stada koza što se spušta niz Galad. Zubi su ti kao stado ovaca što dolazi sa kupanja. Svaka od njih blizance nosi i jalove među njima nema. Kao kriška nara čelo je tvoje iza vela tvoga. Neka je šezdeset carica, osamdeset inoča i nebrojeno mladih žena; alʼ je jedna golubica moja bez mane. Ona je ljubimica majke svoje, miljenica one što je rodi. Videle su je devojke i blaženom je prozvale, a carice i inoče su je hvalile. Ko je ona što se javlja kao zora, lepa kao puni mesec, ko sunce bez mane, strahovita kao vojska s barjacima? Sišao sam u orašnjak, pregledao izdanke u dolu, da vidim hoće li da propupi loza i nar da procveta. Alʼ me duša, a da nisam znao, posadi na kola mojih velikaša.