Pesma nad pesmama 4:1-7

Lepa si, voljena moja, lepa si! Oči su tvoje golubice iza vela tvoga, kosa ti je poput stada koza što se spušta niz goru Galad. Zubi su ti kao stado ostriganih ovaca što dolazi sa kupanja. Svaka od njih blizance nosi i jalove među njima nema. Usne su ti poput niti skerleta, a usta su ti ljupka. Kao kriška nara čelo je tvoje iza vela tvoga. Tvoj je vrat kao kula Davidova, načinjena od poređanog kamenja. Hiljadu štitova vise na njoj, sve štitovi od ratnika. Grudi su tvoje kao lanad, blizanci srnini koji pasu među ljiljanima. Dok dan ne mine i senke ne iščile otići ću na brdo smirnino i na goru od tamjana. Sva si lepa, voljena moja, i na tebi mane nema.