Trgovci koji su ovim trgovali i obogatili se od nje, stajaće izdaleka obuzeti strahom zbog njenih muka, plačući i naričući. Govoriće:
„Jao, jao, veliki grade,
koji si se oblačio u lan, porfiru i skerlet,
i kitio se zlatom, dragim kamenjem i biserima!
U jedan čas opuste toliko bogatstvo!“
I svi kormilari, svi mornari i moreplovci, stajali su izdaleka. Videvši dim koji se podiže iz grada u požaru, jadikovali su i govorili: „Koji je grad bio kao ovaj veliki grad?“ Oni posuše prašinu na svoje glave jadikujući i plačući:
„Jao, jao, veliki grade!
Od njegovog izobilja se obogatiše
svi koji su imali brodove na moru,
a u jedan je čas opusteo.
Veseli se nad njim, nebo!
Veselite se nad njim, vi sveti, apostoli i proroci,
jer ga je Bog kaznio zbog onog što je učinio vama!“
Tada je jedan moćni anđeo podigao kamen, velik kao mlinski, i bacio ga u more, govoreći:
„Ovako će biti bačen veliki grad Vavilon
i neće ga više biti.
Muzika kitariste, muzičara, flautista i trubača
neće se više čuti u tebi,
niti će se koji umetnik više naći u tebi,
a ni zvuk mlina se neće više čuti.
Svetlost svetiljke
neće više zasjati u tebi,
niti će se glas mladoženje i neveste
ikad čuti u tebi,
zato što su tvoji trgovci bili svetski moćnici,
i zato što je tvoje vračanje dovelo u zabludu sve narode.
Uz to se u tebi prolila krv proroka i svetih,
i svih onih koji su ubijeni na zemlji.“