Ja imam Gospoda,
odlučan sam da reč tvoju držim.
Preklinjem te celim srcem svojim,
milostivo daj mi što si obećao.
Puteve svoje ispitujem,
propisima tvojim korake usmeravam svoje.
Žurim, ne oklevam
da zapovesti tvoje držim.
Obmotaše me užad zlikovačka,
ali Zakon tvoj ne zaboravljam.
Usred noći podižem se da ti zahvaljujem
zbog tvojih pravednih sudova.
Prijatelj sam bogobojaznih,
onih što ti odredbe čuvaju.
O, Gospode, milosti je tvoje puna zemlja!
Pouči me svojim uredbama.
O, Gospode, činiš dobro sluzi tvome,
kako si i obećao!
Nauči me da dobro sudim i shvatam,
jer zapovestima tvojim verujem.
Lutao sam pre stradanja svoga,
a sada se držim tvoje reči.
Ti si dobar, dobročinitelj si;
pouči me uredbama svojim.
Lažima me blate osioni,
a ja se svim srcem odredaba tvojih držim.
Srce im je zadriglo, skorelo,
a ja u tvom Zakonu uživam.
Korisno je kad se mučim
da bih tvoje uredbe shvatio.
Bolji mi je Zakon što si objavio
od hiljada zlatnika i srebrnjaka.
Tvoje su me ruke sačinile, stvorile me;
razboritost daj mi da naučim zapovesti tvoje.
Neka me vide bogobojazni,
pa neka se obraduju,
jer se tvojoj reči nadam.
Gospode, znam da su sudovi tvoji pravedni,
da me koriš jer me voliš.
Milost tvoja neka me uteši,
kao što si obećao svome sluzi.
Neka mi dođe milosrđe tvoje, da oživim,
jer je Zakon tvoj meni uživanje.
Osioni neka se postide za klevetu kojom me kleveću,
a ja mislim na odredbe tvoje.
Bogobojazni neka mi pristupe,
oni koji znaju za tvoje propise.
Nek mi srce besprekorno bude
prema tvojim uredbama,
tako da se ne zastidim.
Duša moja kopni za tvojim spasenjem,
jer reč tvoju iščekujem.
Oči moje sahnu da mi se obratiš,
govorim: „Kada ćeš me utešiti?“
Postao sam ko mešina nadimljena,
uredbe tvoje ne dam zaboravu.
Koliko je dana sluzi tvom ostalo?
Kad ćeš sudu da privedeš moje tlačitelje?
Bahati mi iskopaše jame,
ti što nisu po Zakonu tvome.
Svaka ti je zapovest istina,
pomozi mi jer me gone zabludama.
Skoro su me sa zemlje zbrisali,
a ja tvoje odredbe ne odbacujem.
Milošću me svojom živoga sačuvaj
da održim tvojih usta svedočanstvo.
O, Gospode, večna je reč tvoja,
na nebesima je učvršćena!
Od roda do roda je vernost tvoja,
ti si zemlju osnovao i ona je postojana.
Po odlukama tvojim i danas stoji,
jer tebi služi sve što postoji.
Da mi tvoj Zakon uteha nije bio,
propao bih u nevolji svojoj.
Doveka pamtim odredbe tvoje,
jer me one u životu drže.
Ja pripadam tebi, spasi me,
jer odredbe tvoje tražim!
Zlikovci vrebaju da me ubiju,
a ja propise tvoje pažljivo razmatram.
Svemu savršenom video sam kraja,
alʼ širini tvoje zapovesti kraja nema.
Kako volim Zakon tvoj!
Od jutra do sutra razmišljam o njemu.
Zapovest me tvoja mudrijim čini od dušmana mojih,
jer doveka pripada mi.
Bolje rasuđujem od svih svojih učitelja,
jer razmišljam o propisima tvojim.
Od staraca umniji sam,
jer razmatram odredbe tvoje.
Od svake zle staze čuvam stope svoje
da bih reč tvoju mogao da držim.
Od pravila tvojih ja se ne okrećem
jer si ti sam mene poučio.
Kako je slatka reč tvoja nepcu mome,
od meda je slađa ustima mojim!
Razborit sam od odredaba tvojih
i zato mrzim svaku lažnu stazu.
Mojoj nozi tvoja reč je lampa
i svetlo za moju stazu.
Zakleo sam se, obavezujem se:
držaću se tvojih pravednih sudova.
Mnogo sam stradao, Gospode,
po svojoj me reči ti oživi.
Dobrovoljnu žrtvu usta mojih primi, molim te, Gospode;
pouči me tvojim pravilima.
Glava moja stalno je u torbi
ali Zakon tvoj ne zaboravljam.
Zlotvori mi klopku postavljaju
ali ja ne skrećem s tvojih odredaba.
Doveka sam nasledio propise tvoje,
jer su oni radost mome srcu.
Predao sam srce svoje da uredbe tvoje izvršava,
za vekove i do kraja.