Kad sa vladarom sedaš da jedeš
pažljivo razmotri šta je pred tobom;
nož ćeš staviti pod grlo svoje
ako si alav.
Ne žudi za njegovim đakonijama,
jer je to varljiva hrana.
Ne napinji se da stekneš bogatstvo
i svoje se pameti prođi.
Pustiš li na njega oči svoje, gle njega nema,
jer je sebi načinilo krila poput orla,
što se vine u nebesa.
Ne jedi hranu samoživca,
ne poželi đakonije njegove.
Jer kako se on u sebi preračunava,
baš je takav kada ti kaže –
„Jedi i pij!“ –
a srce mu nije s tobom.
Izbljuvaćeš zalogaj koji si pojeo,
proćerdaćeš sve ljubazne reči svoje.
Ne govori ušima bezumnog,
jer će prezreti poruku tvojih reči.
Ne pomiči drevni međaš,
ne zalazi u njive siročadi.
Jer je jak njihov Otkupitelj,
odbraniće njihov slučaj od tebe.
Srce svoje predaj opomeni,
svoje uši poučnim rečima.
Ne uskraćuj kaznu detetu,
jer neće da umre ako ga i udariš šibom.
Tuci ga šibom
i dušu mu od Sveta mrtvih spasi.
O, moj sine, ako ti je srce mudro
i moje se srce raduje;
raduje se nutrina moja,
kad ti usne čestito govore.
Nek ti srce grešnicima ne zavidi,
u bogobojaznosti ti povazdan budi.
Nema sumnje, budućnost postoji,
tvoja nada neće propasti.
Sine moj, poslušaj i mudar budi,
svoje srce ti na put usmeri.
Ne druži se sa onima što se vinom opijaju,
sa onima koji žderu meso.
Jer, osiromašiće i pijanica i izelica,
mamurluk će ih obući u dronjke.
Slušaj oca svoga što te je rodio,
majku svoju ne preziri ni kada ostari.
Istinu kupuj i ne prodaji
mudrost, prekor i pouku.
Jako se raduje otac pravednog sina,
ko je rodio mudrog sina uživa u njemu.
Neka se raduju i otac tvoj i majka tvoja,
neka se veseli ona koja te je rodila.